04.06.2006., nedjelja

Hay, mali moji blog conect teen kompići i kompice, Mali i veliki, istovremeno kažem , jer još nikada nisam osjetila takav gušt od komplimenata stvorenih u umu tako mladih ljudi. I nije to kada šef na sastanku kaže: «Poštovane kolege, gospođa V. je napravila odličan projekt...., niti kada muž, dok mu se mast cijedi do laktova, mumlja » Fina janjetina,fina janjetina...»,niti kada moj sin kaže « Ali lektira je predobra, sada će učitejica znati da nisam sam pisao...» To je potpora nekoga tko misli da život prestaje u tridesetima ( « ta, ona je stara baba!»),kao što misli moja trinaestogodišnja kćer, a kamoli da promoliš nos kroz prozor ako imaš čertrdeset i vikneš « Ja sam živa,imam iste potrebe kao vi !» Odlično sutra ću na jutarnjoj kavi razveseliti svoje kofi - cimerice – majke – supatnice da ima nade za njihove sinove i kćeri, jer totalni ste pozitivci ! A jaz generacija ? Dakako da postoji, niti ja nisam voljela kada mi je moja majka zabranila izlaske do jutra (jer kakvo zlo u lijepo probdjevenoj noći?), niti kada je «kvocala» da netom kupljene ( i plaćene hlače ) ne mogu razrezati i poderati do gaća da bih bila cool itd,itd. I ja sam gledala njezine bore oko očiju i brojala ih i mislila nikada neću imati četrdeset, to je tako daleko! I glupo je imati četrdeset, mislila sam, kako to ona ne shvaća. Šteta da joj ne mogu reći što sada proživljavam. Stoga, recite mojoj «Nirvanki « da je jako, jako volim i da će, Isuse bože, i ona imati četrdeset ! PUSA TOTALNO DOBROJ TEEN GENERACIJI !!

- 12:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.05.2006., subota

Hay, veseli moji Blogovci , evo jedne polovnjače, u vašoj ekipi ! Eh, sada da vam ispričam kako je nastao ovaj blog ; moja najstarija kći, trinaestogodišnjakinja ( sačuvaj Bože roditelje trinaestogodišnjakinja ), rekla mi je da nisam cool ako nemem svoj blog – a ja, jelda,kao i svaka majka moram biti cool ( sačuvaj me Bože cool majki ), te ga ona kreirala, te daj ,mama, prestani brisati prašinu, te daj prestani pušiti cigaretu i gledati kroz prozor, te daj – pa sada imaš priliku napisati sve što si htjela izreći tati, a nisi se usudila! Hajde, je li sada to moj dnevnik, a svi mogu pročitati moje misli – ludilo, to ti dođe kao nekekva kolektivna šizofrenija ? Ma, piši mama, samo piši! Vidi sada moram nabaciti nekoliko visokoumotvornih, a kreativnih misli prije nego li moram ispeći jaja za večeru. Ma dovraga i večera, neka svi jedu paštetu !! Još devet dana i u potpunosti sam slobodna žena ! Shvatila sam da mi prestanak pušenja neće pomoći, niti vježbe u ranojutarnjim satima tipa Cindy C., niti pijuckanje Rizlinga nakon dobro odrađenog blagdanskog ručka, niti subotnje kafendisanje uz kuknjavu sa frendicama u kafiću preko puta ribarnice, u koju smo se sve uputile u ranim satima da , dakako, prije svih pribavimo frišku ribu za ručak (mora li baš biti tako friška ? ), a bome sam se davno prestala paliti na foru « potroši sve u novčaniku da budeš sretna « odlaske u shoping... Dakle, preostaje mi utapati se u hektogramima čokolade ili .... Napravi, mama, nešto za sebe, kako kaže moj sin, otkači se ! Pa ako je ovo otkačenje da vam kažem najbolja stvar na svijetu je kada ti se odjednom prosvjetli put kojim češ krenuti ! Kako možeš odjednom biti slobodan, a ne slutiš kako je riješenje jednostavno – elimiminrati sve što ti smeta! Ajde, bok moja četverogodišnja kći hoće gris, sada odmah, sadaaaa..... Nastavak o slobodoumlju sutra, možda, ako ne budem imala puno za peglati ....

- 20:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.